Osteoartritis koljena nije npr. samo bolest koljena, jer dovodi do značajnog poremećaja bio-mehanike tijela i preopterećenja na ostalim zglobovima u lokomotornom lancu, što opet dovodi do razvoja osteoartritisa i degenerativnih promjena na tim mjestima.
Jesmo li zaista osuđeni na bol i nemogućnost kretanja ili ugradnju umjetnih zglobova (endoproteza), samo iščekujući daljnja pogoršanja?
Kada je riječ o osteoartritisu, tu se godinama ništa bitno nije promijenilo. I dalje dominira fatalistički pristup kako se ionako ništa ne može učiniti jer ne možemo regenerirati hrskavicu pa nam ne preostaje ništa drugo nego različitim metodama fizikalne terapije privremeno smanjiti tegobe, a u težim slučajevima ugraditi proteze.
Nevjerojatno je kako je takav stav duboko ukorijenjen i među liječnicima koji teško prihvaćaju nove metode i spoznaje. Gotovo kao da se ne želi priznati da je dosadašnji pristup kroničnim bolestima bio loš. Zar uistinu ne možemo bolje liječiti naše pacijente koji pate od kroničnih koštano-zglobnih bolesti? Kako to da je u nekim drugim područjima medicina zabilježila veliki napredak, a kad je riječ o skeletnim bolestima još uvijek tapkamo na mjestu?
Osteoartritis koljena nije samo bolest koljena, jer dovodi do značajnog poremećaja bio-mehanike i preopterećenja na drugim zglobovima s posljedičnim propadanjem funkcionalnosti i tih zglobova. Upravo zato, eventualna zamjena koljena protezom ne može riješiti problem u cjelini, bol u koljenu nakon operacije možda će i biti manja, ali će se moguće pojačati bolovi u kuku, leđima itd.
Funkcija skeleta kao cjeline ovisi o strukturi i kakvoći svih njegovih dijelova, pa je zbog toga uvijek potrebno provoditi integralno liječenje skeleta kao cjeline.
Previše je dokaza koji navode na zaključak da nešto moramo promijeniti u pristupu kroničnim koštano-zglobnim bolestima. Srećom, posljednjih je godina ostvaren veliki napredak u poznavanju biologije skeleta, te su značajno povećane mogućnosti liječenja uvođenjem novih lijekova i tehnologija. Sada je red na kliničare i cijelo društvo da te nove znanstvene spoznaje i tehnološke mogućnosti pretoče u kliničku praksu.
Zašto trebamo novi koncept liječenja i na čemu se on temelji?
Temeljem znanstvenih studija i kliničkog iskustva možemo reći slijedeće: skelet je jedinstveni organ, koji se sastoji od najmanje tri vrste tkiva: koštanog, hrskavičnog i mišićno-vezivnog. Na skelet utječu brojni čimbenici što podrazumijeva neefikasnost liječenja parcijalnim pristupom kakav trenutno vlada u standardnoj kliničkoj praksi. Zbog toga je nužno uvesti novi koncept.
Što mora zadovoljiti novi koncept liječenja?
Uvažiti sve ono što su znanstvene studije i kliničko iskustvo potvrdile do sada. Uvesti nove metode i tehnologije, kojima će se uvažavajuće individualne razlike pacijenata djelovati na poboljšanje bio-mehanike, metaboličke ravnoteže, pokretljivosti te pokrenuti procese regeneracije tkiva ako je moguće.
MBST TERAPIJSKA MAGNETSKA REZONANCA – terapija za osteoartritis
Drugačiji pristup terapije usmjeren je na prevenciju degeneracije hrskavice, tj. uzroka osteoartritisa. Cilj je očuvanje prirodnog zgloba i ciljano poticanje regeneracije stanica.
Ako je mehanizam staničnog obnavljanja poremećen, kao što je ovdje slučaj sa hondrocitima, prirodni tjelesni mehanizmi oporavka gube na svojoj funkcionalnosti, a popravak staničnih regenerativnih kapaciteta je polazište terapeutske MBST tehnologije magnetskom rezonancom.
Kako funkcionira MBST Terapija?
Tehnologija MBST je terapeutski upotrebljiv razvoj tehnologije magnetske rezonancije, koja je u svijetu poznata kao neprikosnoven dijagnostički standard.
MBST ne koristi magnetsku rezonancu za generiranje slika poput MRI-a, već za biofizičku stimulaciju specifičnih stanica na molekularnoj razini ciljanim prijenosom energije. Znanstveni podaci pokazuju da MBST ima – između ostalog – protuupalni učinak i učinak ublažavanja boli.
Cilj MBST terapije je aktiviranje regenerativnih procesa uz izbjegavanje kirurških zahvata, intravenskih infuzija, injekcija, lijekova ili analgetika i s njima povezanih rizika, napetosti i nuspojava!
Koji su razlozi propadanja hrskavice?
Ozljede, krivi pokreti ili uzorci pokreta uslijed kompenzacije biomehaničkog opterećenja, pogrešna regulacija metabolizma i ostali poremećaji mogu dovesti do oštećenja hrskavice. Stanice koje tvore tkivo hrskavice, takozvani hondrociti, mogu nadoknaditi i popraviti takva oštećenja. Međutim, budući da je metabolizam hrskavičnog tkiva vrlo spor, regeneracija traje dugo vremena. Tada mogu nastati smetnje u procesu obnavljanja te dolazi do kontinuirane redukcije hrskavičnog tkiva, tj. degenerativnih promjena.
U uznapredovalim stadijima, područja kostiju bez hrskavice se trljaju jedno o drugog tijekom kretanja prilikom čega pacijent osjeća jaku bol, oticanje ili gubitak fleksibilnosti zgloba. Ubrzo dolazi i do oštećenja, susjednih mišića, ligamenata, tetiva i zglobne čahure.
